Dekupaž ima dugu i fascinantnu istoriju koja može da se prati vekovima unazad kroz različite stilove mnogih udaljenih zemalja. Sama reč je inače francuskog porekla dé•cou•page – što znači seći, isecati. Smatra se da koreni dekupaž tehnike vuku poreklo iz dalekog Sibira, tačnije njihove umetnosti ukrašavanja grobnica. Nomadska plemena koristila su se filcom koji su sekli na poseban način kako bi dekorisali grobove svojih predaka. Otkrivene grobnice sa dekupaž ukrasima datiraju iz vremena pre Hrista. Iz Sibira, praksa je došla u Kinu, a od 12. veka, ovom tehnikom tj. sečenim papirom živahnih boja ukrašavani su lampioni, prozori, kutije i drugi objekti. Tek u 17. veku, Italija, posebno Venecija, bila je na čelu trgovine sa Dalekim istokom. Opšte je mišljenje da je putem ovih trgovinskih veza dekupaž kao i mnoge veštine, dostignuća i tekovine došao na tlo Evrope. Pomama za nameštajem dekorisanim na ovaj način bila je velika pa je uskoro potražnja premašila snabdevanje. Koliku je popularnost imao dekupaž, govori podatak da je i sama Marija Antoaneta bila zaljubljenik u ovaj vid umetnosti.
Tokom 18. i 19. veka dekupaž je cvetao širom Evrope. Dospeo je čak na dvor Luja XV. Mnoge dvorske dame su pronalazile zabavu baveći se dekupažom, a neki radovi Bušea, Vatoa, Fragonarda, Redoutea, Pilementa i mnogih drugih uglednih umetnika završili su isečeni, zalepljeni, izlakirani ukrašavajući razne predmete. Mnogi veličanstveni primeri ove tehnike mogu se naći i danas na komodama, regalima i sličnim komadima nameštaja iz tog perioda.

Tokom vekova dekupažom su se interesovale mnoge poznate ličnosti, uključujući Mariju Antoanetu, Madame de Pompadour, Lorda Bajrona, Beau Brumel i nedavno otkriveno čak, Matisa i Pikasa. Danas dekupaž ponovo doživljava svoj procvat širom sveta, pa i kod nas.